Talks about

Virtualna kafa sa Marinom Đukanović

Marina Đukanović je mlada zanimljiva i neobična arhitektica i blogerka iz Doboja. Sasvim slučajno smo se zapratile na instagramu, a na njen prijedlog započele smo malu saradnju. Trenutno se samo znamo preko društvenih mreža, ali  se nadam da ćemo svoja kreativna mišljenja i ideje razmijeniti i uživo. Na Marininom blogu neobičnog naziva Design Glue Glitter možete da pročitate zanimljive tekstove i isto tako pogledate nekoliko super cool videa. Pošto se znamo samo u virtualnom svijetu, odlučila sam da sa Marinom popijem virtualnu kafu i bolje je upoznam, a i vi ćete je upoznati ako pročitate ovaj intervju 🙂

dsc05397

  • Kako je nastao tvoj blog? Zašto si se odlučila da pišeš blog i kako si odabrala temu?

Marina Đukanović: Blog je nastao vrlo lako. Jednostavno, bila mi je želja da sve svoje misli, stavove i ideje stavim na jedno mjesto. Da podijelim svoja iskustva, ali i pronađem odgovore na neka pitanja. Uvijek sam imala tu potrebu da svoje stavove dijelim sa nekim, a možda je i samo potreba lavice da bude u centru pažnje 🙂

Pored “glavnih” stvari kojima sam se bavila tokom odrastanja (škola, fakultet, pa onda i posao), uvijek sam imala dosta drugih interesovanja. Uvijek je bilo prisutno puno crtanja, filmova, serija, glume, plesa, muzike. Sa svim tim aktivnostima je dolazilo i puno misli i stavova o istim. Tako je nastao moj prvi blog u srednjoj školi. Iz potrebe petnaestogodišnje djevojčice da svoju “pamet” dijeli sa drugima. Srećom, taj blog više ne postoji u blogosferi.

Prije nekoliko godina, počela me intenzivnije interesovati moda, kozmetika, a u mojoj glavi su već bili prisutni dizajn i arhitektura. Tako se nekako i moj novi blog orjentisao na te četiri stvari. Sve ono što me interesuje u svijetu mode, kozmetike, dizajna i arhitekture, uglavnom kad-tad završi na blogu, a ni DIY projekti mi nisu strani. Ideja je da tu razvijam svoje ideje i da pronalazim istomišljenike.

  • Moda i arhitektura? Kako jedno ide sa drugim?

Marina Đukanović: Mislim da moda i arhitektura imaju fenomenalnu simbiozu. Bar po mom ukusu. Uvijek se primjeti kad neko ko ima veze sa arhitekturom dizajnira odjevne predmete. To se vidi po upotrebi materijala, oštrim linijama ili svedenom dizajnu. Najočigledniji primjeri su brend UNITED NUDE ili Pacco Rabanne. U poslednjih nekoliko godina, dosta se primjeti uticaj arhitekture u svijetu mode. Moj lični favorit je dizajner visoke mode Stephane Rolland.

  •  Otkud ljubav prema arhitekturi?

Marina Đukanović: Kao što sam već rekla, volim da znam kako nešto radi i zašto tako radi. Volim u glavi sklapati i rasklapati stvari. To je neka ‘tehnička’ strana mog mozga. S druge strane, volim kreativan rad, dizajn, stvaranje. Arhitektura je profesija koja spaja te dvije strane moje ličnosti.

  • Što se tiče Banjaluke koja bi arhitektonska rješenja primjenila?

Marina Đukanović: Primjenila bih sve ono što bih primjenila na svaki grad u BiH. Otvoriti naše zgrade i kuće prirodi, pustiti vazduh i svjetlost u njih. Ne uništavati zelenilo, već ga stvarati gdje god je to moguće. Zeleni krovovi, zelene terase i zelene fasade. Dati ljudima udobnost u sopstvenim domovima, jer smo u građenju za čovjeka  u potpunosti zaboravili na njegove potrebe. Čovjeka vidimo kao sumu novca koju ćemo dobiti za trosoban stan od 45 kvadratnih metara. Stanovi su nam postali ćelije gdje je nemoguće otvoriti orman ukoliko vrata sobe nisu zatvorena. Udobnost, sloboda  i zelenilo. Tri stvari na koje smo zaboravili u projektovanju. Ipak, arhitektura je slika stanja u društvu. Deyan Sudjic, pisac, kritičar i teoretičar na polju arhitekture i dizajna je rekao da “arhitektura i moć uvek plešu skupa, ali je pitanje ko koga vodi”. Mislim da ova rečenica može dosta toga da objasni na našim prostorima, pa tako i stanje u arhitekturi.

  • Šta misliš o ideji da svim građanima i građankama Banjaluke bude dostupan javni prostor za korištenje bez ograničenja? 

Marina Đukanović: Mislim da je to nešto sasvim normalno. U našem društvu postoji toliko podijela i diskriminacije, mislim da je stvarno previše da i javni prostor dijelimo na staleže i visinu naknade. Ukoliko se radi o nekom privatizovanom prostoru, onda su te naknade i razumljive, ali onda se povlači pitanje kako i zašto javne površine postaju privatne itd. itd.

dsc05395

  • Koja je tvoja motivacija i inspiracija u životu?

Marina Đukanović: Uvijek i u svim sferama mog života, motiviše me kad učim i napredujem, stičem nova iskustva, znanja i saznanja. Znate kad neko kaže da što više uči, više je “gladan” znanja. Znam da zvuči kao kliše iz scenarija “Intervju za posao”, ali zaista je tako. Smatram da se učenjem o novim stvarima, o kojima do sad nismo ništa znali, i razumijevanjem istih, stiče određena širina u pogledu na svijet i ljude oko sebe. Volim da znam kako nešto radi i zašto tako radi. Sve što saznate, pročitate, naučite, makar to bila i sitnica, može da vam koristi ili bar pomogne da razumijete neke druge stvari. Kao mala, uvijek sam tatu ispitivala kako radi ova mašina, kako radi ona, a kako se zove ovaj dio i za šta služi. Pa tako ‘maloj Marini’ na fakultetu nije bio potreban majstor da zamijeni bravu na veš mašini 🙂 (sitnica jeste, ali ipak korisna). Pored toga, smatram da je određen stepen svestranosti neophodan kako bi bili uspješni u 21. vijeku.

Novu energiju pronalazim u kreativnom okruženju i kreativnom izražavanju, ispoljavanjem ideja i misli, stvaranjem. Nekako je to i logično, obzirom na profesiju koju sam izabrala.

  • Kao mlada osoba šta misliš zašto su mladi nezainteresovani da naprave promjene u društvu?

Marina Đukanović: Ima više faktora. Jedan je mentalitet “nemoj da se ja tim bavim”. Drugi je cjelokupno stanje u društvu koje nas je sve kolektivno dotuklo. Mi patimo od kolektivne depresije na ovim prostorima. A treći faktor je taj da mladi smatraju da ništa ne mogu ni da učine. Takvo mišljenje ne mogu ni da osuđujem, jer i ja često to isto pomislim. Ali mislim da i najmanja promjena može značiti dosta.

  • Šta je mladima,  po tvome mišljenju potrebno da bi ovdje mogli normalno živjeti?

Marina Đukanović: Mogu da govorim iz ličnog iskustva. Potrebno je da imamo mogućnost da se obrazujemo, napredujemo i učimo, ako to želimo. Da stičemo iskustvo nakon škole, da radimo i doprinosimo. Svaki pojedinac želi da se osjeća vrijednim i potrebnim ovom drušvu. Dešavanja na polju kulture i zabave (one kvalitetne) su svedena na minimum. Tužno je da ja, da bih pogledala kvalitetnu predstavu, ili film u bioskopu, moram otići u drugi grad. Tužno je i to što se u svom gradu ne osjećam živom ili ispunjenom. Ipak, sve zavisi od osobe do osobe, ali mladim i obrazovanim ljudima je potrebno da se osjećaju kao da ne žive u mrtvom moru (kao što je to Radoje Domanović opisao), već u gradu u kojem ima života, u gradu koji diše.

  • Koa ljubiteljica serija, koju seriju preporučuješ za gledanje? I zašto?

Marina Đukanović: Već duže od godinu dana sam u iščekivanju druge sezone serije Sense8. To je serija koja je meni za kratko vrijeme postala jedna od najboljih, ako ne i najbolja. Dinamika, radnja, koncept, poruka, sve je po mom ukusu. Humor, akcija, ljubav, sve ćete pronaći u toj seriji 🙂

dsc05389

  • Imaš li omiljenu knjigu i koja je? Zašto ti je baš ta knjiga omiljena?

Marina Đukanović: Kroz glavu mi prolaze dvije knjige. Prva je “Na Drini ćuprija” Ive Andrića, jer u potpunosti prikazuje mentalitet naroda na ovim prostorima, ma koji to narod bio. Svaki put se oduševljavam sposobnošću i talentom da se prostom rečenicom kaže najveća istina na ovom svijetu. Druga je “Fahrenheit 451” Reja Bredberija, zbog zastašujuće sličnosti sa svijetom u kojem živimo. Cenzura, politička i bilo koja druga korektnost nas zaglupljuje i unazađuje. Uklanjanjem svega onoga što nas zamara, opterećuje i vrijeđa, stvara društvo bez mozga i stava, a takvim društvom je vrlo lako upravljati.

  • Kada bi mogla da se vratiš u prošlost koju bi osobu voljela da upoznaš i zašto?

Marina Đukanović: Voljela bih da upoznam nekog od svojih predaka, žensku osobu. Htjela bih da mi ispriča kakav je njen život bio, kroz kakve muke i teškoće je prolazila. Kako se borila u svijetu stvorenom i krojenom po mjeri muškaraca. Znam da život žena na ovim prostorima nije bio lak, znam to iz priča moje bake, ali htjela bih da zavirim u daleku prošlost. Sigurno bih naučila neke stvari, kako mijenjati svijet, malo po malo. I htjela bih da joj se zahvalim što živim u svijetu gdje su žene u dosta povoljnijem položaju nego tad.

Advertisements

6 thoughts on “Virtualna kafa sa Marinom Đukanović

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s