Talks about

Holidays are coming…

Jedna od rijetko lijepih stvari koje me vežu za djetinjstvo su upravo novogodišnji praznici. Kada sam ja bila klinka, a to su bile devedesete, a svi znamo kakve su devedesete bile u Bosni, nije bilo toliko euforije oko slavlja, a ni izbora novogodišnjeg nakita kao što je to danas slučaj. 

slika-16

Sjećam se da je tata donio svoju jelku i nakit i da smo od papira pravili pahuljice i druge novogodišnje ukrase. Tada nije bilo kineskih šopova ni specijalizovanih radnji za prodaju dekoracija, pa smo novogodišnji nakit uzimali na pijacama od takozvanih švercera sa onim prepoznatljivim kesama. Znam da smo imali komšinicu koja je prodavala na pijaci, i sjećam se da me je mama jedne godine odvela kod nje kući da pogledamo nakit. Za mene je to bilo nešto posebno, toliko sam se tome radovala da sam sjedila ispred sata i brojala stotinke do polaska.slika-10

slika12

slika11

slika13

slika14

Znam da sam tada izabrala svjetleće lampice koje su svirale. Toliko sam bila očarana njima da niko nije smio da ih dira i morale su da gore od trenutka kada se probudim, pa sve dok ne odem na spavanje. I tada sam bila svjesna da nerviram sve kod nas u kući, ali bilo mi je svejednojer sam uvijek furala svoj fazon.

I ne znam da li se sjećate ukrasa od čokolade raznih oblika koji su bili u samoposlugama, znam da me jednom tata vodio da ih kupim i nikako nisam mogla da odlučim koji želim. Naravno jedva sam čekala da prođu praznici pa da ih pojedem 🙂

Tada mi sestra nije bila rođena i sjećam se da veče prije Svetog Nikole, morala sam da čistim čizmice i da po jednu nosim kod svake bake a jednu sam stavljala kući na prozor. Od uzbuđenja nisam mogla da spavam i sa nestrpljenjem sam čekala jutro.

Za mene kao djevojčicu ti praznici su imali neku vrijednost, tada mi se činilo da im se svi iskreno radimo jer smo željeli da vjerujemo da bolje i ljepše vrijeme dolazi….

slika4

slika5

Sad kao odrasla, mogu da kažem da su mi praznici postali izvještačeni, bez emocija i komercijalni. Sve je izgubilo čar i vrijednost u želji da budemo nešto što nismo. Ali u sjećanje na jedan lijep period mog djetinjstva ostala mi je navika ili ono dječije nevino osjećanje, da ih ne slavim već obilježavam.

Tatinu jelku smo zamijenili novom iz kineskog šopa, nekako nemamo srca da sječemo prave jelke. Neke od tatinih kugli su i dalje u životu ali većina ih je novih. Na sreću mojih roditelja više ne proizvode novogodišnji svjetleći nakit sa muzikom ili ga ja još uvijek nisam našla. slika-17

img_7626

img_7628

I tako od srednje škole imam običaj da svake godine kupim nekoliko komada novog nakita ili neku dekoraciju pa ukrasim jelku u svojoj sobi. Svaka od njih ima svoju priču. Često kada putujem u pretprazničnom periodu imam običaj da kupujem novogodišnje ukrase, pa se onda mučim kako da ih spakujem a da se ne polome, na kraju se više nerviram oko toga nego oko bilo čega u vezi putovanja.

Ne sjećam se kada tačno, ali prije nekoliko godina počela sam da pravim i teglu sa novogodišnjim odlukama, koje treba da ispunim u narednoj godini. Pa tako kada dođe vrijeme za čitanje i pisanje novih, vidim da sam dosta tih novogodišnjih odluka i zaboravila, ali se iznenadim na neke koje sam sasvim spontano ispunila.

slika20

slika-21

slika-22

Ispraćam polako 2016. godinu, novi ukrasi su na jelci, nove odluke (i neke stare) su u tegli, pa vidjećemo šta nam donosi ta nova 2017. godina.

slika8

slika9

slika6

slika-7

slika1

slika-15

slika-19

slika-18

slika-3

slika-2

Advertisements

6 thoughts on “Holidays are coming…

  1. Lijepa pričica. Meni je u sjećanju ostao običaj da se nešto stavlja u čizmicu uoči Svetog Nikole. Moja mama se revnosno pridržavala toga pa je čak, kad sam otišla na fakultet, zvala na dan Svetog Nikole da mi kaže kako je čula da je Sveti Nikola obilazio i banke i stavljao dobrim studentima novac na račun :D.
    Ti pozivi su me uvijek znali oraspoložiti, ne zbog novca ( dobro, malo i zbog novca :D), već zbog gesta i neizmjerne majčinske ljubavi.
    Inače, nakit mi se jako dopada, a posebno oslikane kugle. Predivne su!

    Marina
    http://www.designgglitter.blogspot.com

    Liked by 1 person

  2. Lepa prica. Kod mene su to bile osamdesete, tako divna secanja, koja me greju oko srca, budna do kasno u drustvu mame i tate, spavanje na spojene dve fotelje u toploj kuhinji pored sporeta i ujutro Supermen…..Napolju sneg skripi pod nogama, a u kuci tooooplooooo…..Jelka je uvek imala iste ukrase, samo su se cokoladni ukrasi smenjivali :-). U zelji da malo prenesem te toplote, jedanu kuglu sam uzela pre dve godine sa te jelke i donela u Novi Sad.

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s