Talks about

Emocija u sjeni akvarela

Vildana Hrnjić je jedna jako znatiželjna osoba koja pokušava da shvati sebe i svijet koji je okružuje. S obzirom na širok spektar interesovanja, spoznati sebe za nju je bio izazov.

Dan započinje šoljom kafe i planiranjem obaveza, ako ima sreće planiranje zamjeni sa dobrim romanom.

Kao slikarka koja „ne štedi“ boje na svojim slikama, odana je žutoj boji koja je asocira na dobro jutro, prelijep dan na plaži, generalno sreći što je živa… Njen mali svijet čine Luna i Ajni, dva psa koja je udomila sa cimerkom.

Luna i Ajni su postali neizastavan dio mog života. Pusto ostrvo sad mi zvuči kao odmor i jedino bih povela Lunu i Ajnija. Moja ljubav prema životinjama mi je prilično promjenila život. Izrazilo se na društveni život, moju umjetnost i čak je i doprinijela mojoj odluci da postanem vegaterijanka. Planiram da i u budućnosti, na neki način, pomažem proces udomljavanja životinja lutalica i zaštitu prava životinja.

VH

Opsjednuta je ljepotom svemira, koju bi mogla da četkicom prenosi satima na platno. Fasciniraju je snimci Orion Nebulle, za slikanje akvarela, jer dopuštaju bojama da se razlijevaju stvarajući predivne apstraktne slike, a u stvari su prilično realno prikazane.

Kažu da talenti izaberu vas, a ne vi njih…

Ja sam bila onaj tip djeteta koje nikad nije znalo odgovoriti na pitanje: „Šta ćeš biti kad odrasteš?“ odnosno mjenjala sam mnogo puta mišljenje. Crtanje u osnovnoj školi mi je išlo od ruke, ali nije mi bila glavna preokupacija. Međutim, negdje sa 12 godina smo počeli u školi slikati ozbiljnije sa temperama i moj talenat se ispoljio sa kistom u većoj mjeri nego sa olovkom. Taj rad je otišao na neki konkurs u Japan, a nastavnik likovnog me motivisao da nastavim slikati. U srednjoj sam shvatila koliko me slikanje ispunjava, te paralelno uz Gimnaziju sam išla i u Slikarsku školu. Tada sam odlučila da želim da ostanem u svijetu umjetnosti.

Vildana je apsolventkinja na smijeru  Grafičko inženjerstvo na Univerzitetu u Banjoj Luci. Mnogi ovaj smijer izjednačavaju sa grafičkim dizajnom iako to nije baš isto.

Svi grafički proizvodi (letci, plakati, brošure, ambalaže hrane..) imaju svoje procese nastajanja i standarde koje treba ispoštovati. Grafičko inženjerstvo se bavi svim fazama nastajanja grafičkih proizvoda, od samog dizajna u programima, preko štampa i obrade u konačni proizvod. To je, po meni savršen spoj umjetnosti i primjenjene nauke, te mi daje širok spektar zanimanja.

Svojim radom i slikama napravila je most između slikarstva i grafičkog inžinjerstva.

Za mene je jednako bitno da je dizajn ispunio estetske norme kao i svoju funkciju. Radim i na seriji umjetničkih plakata na temu zaštite okoline, te se i tu spaja moj dizajn i umjetnost. Te principe primjenjujem i na svojim slikama. Mora se tehnički ispuniti kvalitet poteza, a da pri tome kaže poruku koju sam mislila ili bar posmatrače navede na razmišljanje. Trenutno radim kao grafička dizajnerica u firmi koja pravi web stranice i aplikacije. U suštini, funkcionalnost web stranica je jako bitna, ali svim korisnicima je ipak draže da je stranica „lijepa i na oko“. Na neki način, web stranice su mi slike, a izložba je „online“ umjesto u galeriji.

5

Mene je uvijek zanimalo kako ono što je u glavi slikara/ke se uz pomoć četkice i boja prenosi na platno. Vildana nam otkriva šta se to dešava između nje i platna kada počne da slika

Prvo zamislim sliku ili kad ugledam neki motiv, koji mi je zanimljiv, zamislim na koji bi ga način slikala. Međutim, i pored toga susret sa čistom površinom papira ili platna zna biti zastrašujući. Često me „povuče“ neočekivana emocija i ne uradim sliku na način na koji sam planirala već to pretvorim u neko drugo umjetničko djelo, pa se kasnije vratim prvobitnom motivu i ideji. Zavisno od inspiracije i koliko mi je jasan motiv i njegova svrha, završim sliku za dan ili dva a nekad „pregovaram“ sa njom mjesecima. Nedavno sam baš uradila tri slike, za koje sam ideju dobila prije 4-6 godina. Prije su ostale na pokušaju, a sad sam ih svaku naslikala za dan. Izgleda da je tek sad došlo njihovo vrijeme tj. da su čekale moj razvoj.

Inspiraciju za svoje slike pronalazi u sebi i svojim emocijama, okolini i životu. Slikarski gledano, ekspresijom modifikujem impresiju. Iz tog razloga, sve što radi u životu ostavi negdje neki trag u slikarstvu.

Mnogo poštuje Leonarda Da Vinčija, iako je manje poznat po svojim inovacijama već samo kao umjetnik. Uvijek je težila da prikaže jasno emocije kao Vincent van Gogh i Henri de Toulouse-Lautrec. Toulouse-Lautrec joj je posebno blizak jer je radio među prvima umjetničke plakate. U posljednje vrijeme  Frida Kahlo joj sve više privlači pažnju iako na prvu nema sličnosti u našim radovima.

Tehnika koju najviše koristi u svome radu je akvarel, jer u nju najlakše može najiskrenije da “upakuje” svoje emocije. Ovu tehniku slikanja su koristili i poznati impresionisti Claude Monet, Pierre-Auguste Renoir, Edgar Degas, Vincent van Gogh

Učitelj slikarstva mi je davno rekao da imam tu senzibilnost i temperament za akvarel. Nakon godina eksperimentisanja, definitivno mogu reći da je bio u pravu. Akvarel traži da se u pravom trenutku kontrolišu boje, a da se pri tome ne isforsira papir sa prevelikom količinom boje. Pored toga, primjetila sam da najiskrenije slikam u toj tehnici. Drugačiji proces je kod uljenih ili akril boja. Emocija se promijeni dok da se osuše i bude slika spremna za drugi sloj boje.

4

Svi ljubitelji akvarela u Jajcu moći će da pogledaju Vildaninu samostalnu izložbu “Emocija u sjeni akvarela” koja će biti otvorena 05. juna u u Gradskoj galeriji, a koja predstavlja odabir akvarela od 2009 do 2017. godine. Ova izložba je svojevrsni osvrt na Vildanino umjetničko putovanje od srednje škole do danas, opraštanje od ranijih motiva, stila, života…

U osam godina, osoba se mnogo promjeni, a to se odrazi i u umjetnosti, te se stil iskristališe. Ova izložba će prikazati to traženje svog izraza, promjene potpisa u svoj logo, eksperimentisanje sa različitim formatima i vrstama papira. Motivi variraju od pejsaža do urbanih scena, vremenskih nepogoda i strahova do svemira, a zajedničke su im emocije. Neke od slika novijeg datuma, su „mračnijih“ motiva, što je svojevrsno napuštanje komforne zone šta se smatra lijepim u našem okruženju. Portreti neće biti zastupljeni jer sam odlučila da naglasak bude na mojim emocijama i razmišljanjima unutar slika, a ne da te emocije pripišem nekom konkretnom liku.

Kaže da je lakše slikati samo za sebe i kriti slike, ali one postaju umjetnost tek kada dobiju reakciju publike.

Bitno je da slika ostvari kontakt sa publikom. Za mene su akvareli slični Rorschachovim mrljama. Svi dodaju još neki svoj motiv unutar moje zamisle, ali iskreno drago mi je kad vidim da ljudi prepoznaju emociju iza akvarela.

2

UMJETNOST U BiH

Da se razumijemo, BiH je država koja je u mnogo čemu u nezavidnom položaju zbog propale ekonomije i industrije. To se odražava na sve profesije, a ne samo umjetnike. Međutim, imamo posebne „posticaje“ za umjetnike. Rečenice tipa: „Nemoj umjetnost, nema tu posla“ i „Slikaj vesele slike, to se prodaje“ su uništile brojne generacije kreativnih ljudi koji su sada nesrećni ekonomisti, pravnici i slično, ili pak umjetnici bez svog izraza.

U ovoj državi se umjetnošću bavi prije svega iz ljubavi, a ne iz financijske koristi. Treba „grebati rukama i nogama“ za malo uspjeha, ali su zato plodovi posebno slatki. Ja prodajem svoje slike od kraja srednje škole, kako lokalno tako i u inostranstvu (Njemačka, Austrija, SAD, Francuska..), i iz iskustva mogu reći da svaka slika nađe svog kupca. Ljudi prepoznaju tu neku emociju, čak kad je niko drugi ne vidi. Za jednu moju sliku, koju sam naslikala 2009. godine, dugo niko nije pokazao nikakav interes. Nekoliko godina kasnije, dolazi gospođa da kupi sliku i od svih izloženih slika bira baš tu. Otišla je sva oduševljena sa slikom koju nikad niko nije htio jer je „trebala biti svijetlija“. Nju je dirnula emocija u slici i slika je očigledno bila za nju.

MOTIVACIJA ZA SVE MLADE U BiH I REGIONU

Velika je zabluda smatrati da če vam neka profesija (koju ne volite) dati sigurnost u životu. Ovo više nisu vremena, gdje završite srednju/fakultet i zaposlite se par dana kasnije. Zabluda je očekivati od države da čeka vašu diplomu i odmah vas zaposli ili vam dati šanse za izložbe. Međutim, sa dosta truda moguće je sve što želite.

Mladi ljudi trebaju odabrati zanimanje koje vole i gledati kako napredovati na tom polju. Formalno obrazovanje je bitno, ali i neformalno. Idite na seminare, radionice i prakse, volontirajte, nađite šta vas ispunjava… Tražite sebi prilike u životu. Treba pokazati incijativu, slati CV na što više adresa i pitati za praksu, posao, izložbu i sl.. Većinu izložbi sam dobila jer sam pokazala tu incijativu. Nakon određenog vremena, počnete dobijati pozive za izložbe. Isto važi za sve profesije. Nekad borba duže traje, ali kad spojite tačke shvatite da se isplatilo.

Naravno, bilo bi mnogo jednostavnije da država poklanja više pažnje kulturi, ali problemi su duboko ukorijenjeni, posebno politički. Međutim, vjerujem da uz razvoj svoje ličnosti i ostvarivanju ličnog uspjeha, možemo krenuti u rješavanje većih problema u zajednici.

3

Pojednini oblici umjetnosti i alternativni pravci su nastali kao kritika društva i političkog sistema. Kada govorimo o našem hetero patrijahalno dominantnom društvu da li je moguće kroz umjetnost “progurati” teme poput feminizma, LGBT prava, socijalnog stanja u državi, marginalizovanih i diskriminisanih grupa?

Umjetnost (slike, fotografije, plakati, performansi…) definitivno može biti dobro oružje kako bi se pokrenule te teme. Bitan je taj edukativni faktor koji se postiže umjetnošću. Mislim da je korijen svih problema kako naše društvo teško prihvata odstupanja od (svojih) normi odnosno različitost. Društvo je sklono osudi i predrasudama onoga što ne razumije. Čovečanstvo je našlo toliko načina da nas podijele (po rasi, naciji, religiji, seksualnosti, polu, rodu, socijalnom stausu..), zaboravljajući ono što nas spaja. Bitno je vratiti fokus na ljudskost i humanost, te da svi imamo jednaka prava na život, a da se pri tome ne osuđuju naši izbori ili gubimo svoju individualnost. Umjetnost može biti most koje bi našem društvu približilo različitosti odnosno „ono što ne razumijemo“.Takođe, naša okolina teško prihvata nove inovacije. Trenutno radim na seriji plakata koji edukuju o problemima okoliša, preventivnim mogućnostima i reciklaže. Nakon toga, planiram seriju plakata o ravnopravnosti polova i udomljavanju/zaštiti životinja. Kao mlada ambiciozna žena, sve više sam svjesna te neravnopravnosti u našoj okolini. To će naravno ostaviti traga na mojoj umjetnosti. Vrlo moguće da ću preko plakata, raditi i na nekim drugim društvenim pitanjima.

1

BANJALUKA, KULTURA, UMJETNOST I JOŠ PO NEŠTO

Iako se svake godine gasi jedan festival i ne postoji alternativna kulturna scena, Banja Luka je kandidatkinja za Evropsku prestonicu kulture 2024 godine. Ironija ili…

Vrlo optimistično predviđano s obzirom na broj festivala koji se gase. Banja Luka ima potencijala, posebno mlade talente. Međutim, treba još urediti neke stvari i edukovati neke ljude koji su, ironično u poziciji da odlučuju o fondu za kulturu.

Šta nedostaje banjalučkoj alternativnoj umjetničkoj sceni, da bi bila na svjetskom ili bar regionalnom nivou?

Samoincijative. Trebaju nam kreativna rješenja koja će kulturi dati malo značaja u ovim trenucima borbe. Imamo za primjer „Art Klub Prostor“, stan koji je postao galerija. Inovativno i jednostavno rješenje za problem „kako dobiti izložbu u BL“. Ja imam neke konkretne ideje i planove kako pridonijeti razvoju Banjaluke, posebno kulture, ali je još rano da o njima pričam.

Vildana Hrnjić za 10 godina…

Smatram da je svaka nova šansa korak naprijed i otvaranje novih mogućnosti. Za sada su dogovorene tri izložbe ove godine u FBiH (a možda će ih biti i više) i likovna kolonija u julu u Jajcu. Ovom prilikom bih se zahvalila akademskom slikaru Samiru Hažbiću na ukazanom poverenju i prilici za saradnju. Planovi su i za izložbe u inostranstvu.

U ovom trenutku mi je teško da zamislim sebe za 10 godina, jer mi se život konstantno mjenja. Ono što znam je da ću nastaviti da se bavim naučnim i umjetničkim radom, da ću pokušati svojim radom pridonijeti društvu, da ću se baviti nečim što volim…

Za kraj bih iskoristila misao od David Bowie-a: Ne znam gdje me život dalje vodi, ali obećavam da neće biti dosadno.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s